Lični rast i razvoj

licni rast i razvoj

Ukoliko ste zainteresovani za lični rast i razvoj, to može biti sasvim dovoljan razlog da se obratite psihoterapeutu.

Zajedno možemo istraživati vaše načine bivanja u partnerskim odnosima, socijalnim odnosima, razmatrati vaše granice, način na koji kažete Ne. Razloge iz kojih pristajete na ono što vam ne odgovara, istraživati vaše snove i otkrivati šta vam poručuju. Nije neophodno da imate akutni problem, dovoljno je da želite da živite svesnije i samim tim sa više izbora.

Ne morate unapred znati vaše teme već ih možemo tražiti, nalaziti, menjati i proces će lagano krenuti. Pitaćete se kako ste do sada živeli sa tako malo svesnosti o svemu što radite i o čemu mislite. Psihoterapija vam otvara nove vidike, i odjednom shvatate da stvari možete pogledati iz mnogo uglova a ne samo jednog. Shvatate  da između crne i bele postoji mnogo nijansi.

Mi se čitavog života menjamo, sazrevamo, rastemo i stičući nova iskustva, redefinišemo se.

Problem nastane kada se zaglavimo u samo jednoj perspektivi, samo jednom pogledu na stvari. Kada nas kontakti sa drugim ljudima ne dodiruju i ne menjaju. Izgubimo kapacitet da pounutrimo i osvestimo naše iskustvo. Ne razumemo da akoreagujemo uvek na isti način,  ishod neće biti drugačiji.

Zato je tu psihoterapija da ponovo podstakne vaše već postojeće kapacitete da ugledavate, da usvajate, istražujete, ispitujete, da se menjate. Ljudi često radije ostaju u poznatom starom i kada ne valja, nego što će zakoračiti u nepoznato novo.

Naš lični rast i razvoj jeste poziv, jeste rizik, i jeste jedno otvaranje prema sebi i svetu. Međutim, ako se uvek vrtimo u starom, nastavićemo da dobijamo od života ono što smo uvek i dobijali.

Važno je da osvestimo svoje potrebe, da prevaziđemo zastoje i da zamenimo nefunkcionalne načine bivanja u ovom svetu, novim, drugačijim, svrsishodnijim. Kada jednom otkrijete kako psihoterapija utiče na vaš svakodnevni život, postaće vaša ljubav, hraniće vas i otvoriti vam vrata koja niste znali ni da su tu.

 


“Samo jednom ostadoh bez glasa. Bilo je to kad me neki čovek upita:”Ko si ti?” ” Halil Džubran