Poštovana,
Nemojte sebe mučiti onim što Vam je trebalo vremena da ugledate. Da ste stajali sa strane isto bi Vam trebalo vremena da vidite šta se događa, a posebno kada ste deo tog polja i tog odnosa. Vi ste ugledali i odlučili da iz toga izađete i za to treba imati hrabrosti. Ukoliko je u pitanju psihopatski poremećaj lilčnosti oni jesu veoma šarmantni i zavodljivi i iako nemaju svoju savest često apeluju na tuđu. Psihopate ne razumeju šta to za Vas nije u redu sa njima, sa njima je što se njih tiče sve u redu. jasno im je da oni ne osećaju krivicu i stid kao drugi ljudi ali u tome ne vide problem. E sada Vaša pitanja su da li njemu da kažete da je psihopata i da li da kažete ćerki. Njemu da kažete ili ne svejedno je jer ponavljam on ne misli da nešto nije u redu sa njim. Psihopatija nije izlečiv poremećaj ličnosti. Nema leka koji će mu usaditi savest, sram, empatiju..Što se tiče ćerke, koja sada već ima dovoljno godina, imajte u vidu da je ona sa njim i sa njegovim poremećajem rasla. Tome sada možete dati ime i od toga joj na kraju može biti lakše. Sve zavisi od načina na koji ćete joj to reći. Ako i ona sve obe godine zna i vidi da je njen otac drugačiji onda će joj laknuti kada bude znala da nije do nje, da nije do Vas, već da je u pitanju poremećaj. Nije ni otac kriv što je bolestan. Možda će to doneti neki mir kada zna šta od njega ne može nikada da očekuje i što ne može da joj da, ne zato što neće i iz inata već zato što ne može, jer je poremećaj takav. Držite se i uvek imajte u vidu da ako jeste poremećaj u pitanju, ne možete za njega ništa učiniti a za sebe i ćerku možete. Pozdrav