Saosecam se sa momkom koji je pisao i postavio pitanje jer i sam prolazim kroz slicnu situaciju. Naime bio sam u vezi sa devojkom oko godinu i po dana. Iako je veza trajala mnogo krace nego momku koji je pisao, ja sam u tu vezu ulozio sve. Odusevljen sam tom devojkom sa kojom sam bio. Ne toliko njenim fizickim izgledom koliko njenom licnoscu, karakterom, sposobnoscu, odlucnoscu itd… Zaista sam u njoj pronasao sve one osobine koje sam zeleo da pronadjem u nekoj devojci. Veza je prvih godinu dana zaista bila super. Ali posle tih godinu dana ona prosto kao da nije bila zadovoljna sa mnom. Moram pre svega reci da imam 27 godina i da sam apsolvent pravnog fakulteta. Pocele su kritike kako sam spor, kako je ne pratim vezano za njen zivot, kako sam lenj i neodgovoran itd… Trudio sam se da se popravim ali problemi koje sam imao na fakultetu su me dosta kocili. Ona je zavrsila svoj fakultet i u medjuvremenu se zaposlila. Mladja je od mene 3 godine. Voleo sam je vise nego svoj zivot. Zeleo sa njom brak i porodicu, i ona takodje samnom. Medjutim nije islo i raskinuli smo. Proslo je vise od dva meseca, ona je sad sa drugim momkom i to me ubija. Mislim svaki dan na nju i ne mogu da se pomirim da sam je izgubio iz svog zivota. Citao sam razne tekstove o ljubavnim problemima i depresiji, pokusavam da primenim neke savete koji su dati u tim tekstvima ali ne ide. Pre ove devojke sam takodje imao dugu vezu od 3 godine posle koje mi je trebalo vise od godinu dana da prebolim raskid. Bojim se zaista da me ovaj raskid psihicki ne unisti, jer kao i momak koji je pisao ne znam kako dalje. Zeleo bih da pitam da li je ovo stanje takozvana “situaciona depresija” ili neki drugi tezi oblik depresije? Kako da razlikujemo ocaj od procesa tugovanja? Kako da znamo da li nam je zaista potrebna pomoc psihoterapeuta?