Poštovana Elza,
Ne znam koliko sada imate godina ali je svakako teško suočavati se sa svim sa čime ste se Vi suočavali. Prolazili ste kroz šok pri prvom saznanju da ste bolesni, propustili moguće dosta stvari koje su karakteristične za dvadeete godine jer ste se borili sa opakom bolešću. Naravno da je strah od smrti u tom slučaju potpuno realan i normalno je da se pojavi. Koliko razumem izlečili ste se. Samo Vi znate kroz šta ste sve prošli i sa čime ste se suočavali. Da li ste zbog napada panike išli na terapiju u Palmotićevu i kod psihijatra? Napadi panike jesu neprijatna stanja a počinju da se javljaju kada se u životu susrećeo sa situacijama i mislima kod kojih naši stari mehanizmi odbrane više ne funkcionišu. Oni su poziv da se zagledamo u sebe i prostor za lični rast i razvoj. Za to nam je potrebna pomoć psihoterapeuta da bi izvukli korist od njih. Marihuana je depresor centralnog nervnog sistema i sa njom možete i ući u prostor odakle se možete dekompenzovati takođe. Za sada deluje da Vam pomaže ali znamo da to nije rešenje. To pokazuju napadi panike koji se ipak dešavaju. Što se tiče straha od obaveza i posla to ima veze i sa novim ulogama koje sa sobom nose i određenu odgovornost i posledice za koje verovatno niste spremni, Ukoliko to vidite kao vreme koje Vam neko oduzima onda je značanje koje ste pridali obavezama samo negativno i to zahteva razradu i redefinisanje. Ja bih Vam preporučila psihoterapiju kao vid podrške i istraživanja i kao pomoć da bolje razumete sve što Vam se desilo i dešava. Pozdrav