Pozdrav Milice,
Povučenost nije nužno loša. Kada posmatrate okolinu i društvo u kome se nađete Vi sebi pravite sliku koja Vam je potrebna da bi procenili situaciju i da bi videli koga tu ima i sa kim možete da pričate. To je nužan deo pre nego uđete u kontakt sa nekim. Međutim tu je izgleda mesto kada Vi nešto pomislite ( npr. Šta ako ne znam ništa o tome o čemu pričaju pa ispadnem glupa, šta ako mi se smeju, šta ako šta ako….) i tu se onda prekinete i povučete. E ta uverenja su ono što treba istražiti, ona dolaze iz porodice u kojoj ste odrasli i iz poruka koje ste slušali od roditelja. Npr. Ako ne znas sve o tome onda ćuti, ili onda ne znaš ništa, ili Ne treba se isticati, skromnost je vrlina..i slično, primera je mnogo a samo neki su Vaši. Na tome se radi kroz psihoterapiju. Jedan deo toga ostaće zauvek Vaše a jedan deo je pogodan za promenu.
Pozdrav