poštovani,
nakon 4,5 godine veze koja je bila i s jedne i s druge strane dobra, nije dolazilo do svada, slagali smo se, nadopunjavali i zapravo sve je islo nekim lijepim spokojnim tokom. Ono sto sam ja primjetila s vremenom je da je on postao zamisljen i s vremenom smo znali razgovarati o tome kako bi bilo da smo se sreli kasnije, jako mnogo puta sam cula upravo to da sam ja jedina loju bi on zenio, s kojom bi zivio ali mozda ga vuce da nesto drugo isproba s obzirom da smo si bili prvi i stvarno smo bili samo mi . Bilo je tesko jer nismo imali vecih problema i svima je uslijedio sok ali mi smo odlucili prekinuti s obzirom da nije vrijedilo drzati nesto ako znas da ce kd tad puknuti pogotovo ako je on razmisljao kako bi bilo eto isprobati nove stvari. Mislila sam da je to bio kukavicki izgovor da se rijesi i znala sam da mu nije bilo lako ali sam mislila da je to to . Nakon vise od godinu dana saznala sam da on iako je imao avanture i izivio se jos uvijek ima neke osjecaje prema meni i jos uvijek mene istice kao primjer prave zene ali njegova tvrdnja je samo to da on ima u glavi jedan veliki djumbus koji ne zna ni sam opisati ali po svemu nije krenuo dalje odnosno jos sam ja u mislima sto me iznenadilo jer sam ocekivala da ce se ohladiti s obzirom na prekid bilo kakve komunikacije i susreta. Malo me to zbunjuje jer ne znam sto misliti. Meni srce i dalje lupa kad cujem njegovo ime, iako se borim sama sa sobom jer znam da ne vrijedi nadati se a opet kad znam da im osjecaje prema meni nesto u meni neda mira iako znam da ako je neodlucan mozda nema smisla. Neki kazu da zivot spoji ako je prava ljubav i nakon par godina ali ni sama ne znam nista samo me sve zbunjuje.
hvala unaprijed